OBJAVE

Kako vježbati - što vježbati

Kad govorimo o „tjelovježbi“, ujedno promišljamo, pitamo sebe i stručnjake na tom polju društvene djelatnosti-kineziologe, ali i ostale - „priučene“ voditelje, trenere, instruktore, što i kako vježbati. Veoma mnogo pristupa ima pri razmatranju tog pitanja.

Postoji odavno konstruirana teza i tvrdnja, da POSTOJE BAZIČNI SPORTOVI, A ŠTO JE POTPUNA NELOGIČNOST. Dapače, prethodnu tvrdnju plasirali su, i još uvijek zastupaju, te prenose i na mlađe generacije sportskih pedagoga, trenera, strukture iz atletike, sportske gimnastike i plivanja. I tako pokušavajući (što im je uglavnom uspjelo) uvjeriti posebno roditelje (i široku javnost), da su to „najzdravije“ „tjelovježbene“ aktivnosti za dijete.

Ali, da li je to baš tako ?

U ovom članku, pokazati ćemo, da tzv. BAZIČNI SPORTOVI NE POSTOJE: Pojam „sportovi“, podrazumijeva i najčešće se misli u prvom redu na natjecateljski aspekt, što opet, nije najoptimalniji modus bavljenja „tjelovježbom“ i daleko je od pojma zdravlje. Jer, SPORTOVI spadaju u KONVENCIONALNE KINEZIOLOŠKE STRUKTURE (manifestacija aktivnosti uz sasvim određenu tehniku/naučenu tehniku i određena, dakle dogovorena pravila). Naime, što je tu „bazično“, temeljno u atletici, sportskoj gimnastici ili plivanju ? Kakve veze uopće ima npr. bacanje diska, sa trčanjem na 1500 m ?!? ili skok u vis motkom sa klasičnim skokom u vis, ili pak trčanje na 100 m, sa npr. bacanjem kugle ?!? I još, tepamo atletici, da je „kraljica sportova“ !?! Kako, zašto ? Pa, da je i riječ o desetobojcima u atletici ili sedmoboju za žene, kojih npr. u Hrvatskoj uopće nema, a u svijetu ih je vrlo malo, dakle o atletičarima koji nastupaju natječući se u praktično svim atletskim disciplinama, ova izmišljena teza o „bazičnim sportovima“, pada u vodu. Sportska gimnastika ? Kakve veze uopće ima npr. vježbač na konju sa hvataljkama, sa onim na preči ? Ili, koju god kombinaciju sa tog ugla gledanja uzeli u obzir. Pa, da je riječ i o gimnastičkom višeboju (M/Ž), opet i ova teza o tzv. „bazičnom sportu“, pada u vodu. Plivanje i pripadajući stilovi samog plivanja, ustvari su naučene-dogovorene tehnike plivanja, priređene za sportska natjecanja u tom sportu. I opet, nikakve veze nema npr. prsno plivanje sa leđnim stilom. Ili pak, prsni kraul, sa stilom plivanja delfinom (leptirom)... I ponovo, da je i riječ o mješovitom plivanju na npr. 4 x 100 m, opet „ne drži vodu“ spomenuta teza o bazičnim sportovima. Oni naprosto – ne postoje ! Istina, bavljenje atletikom, gimnastikom, plivanjem, veoma je zahtjevno. Ali, koji sport nije visoko zahtjevan, govoreći o natjecateljskom aspektu „tjelovježbe“ ? Svi su, svaki na svoj način, visoko zahtjevni. Jer, ideal sportskih nadmetanja npr. Olimpijskog pokreta, danas u suvremenom sportu je potpuno drugačiji, nego u ne tako davno vrijeme ( Pierre Couberten: „Važno je sudjelovati“, nap.a), a danas glasi: „Nije važno pobijediti – važno je biti prvi“. A sve to skupa, daleko je i suprotno od stvarnih antropoloških potreba čovjeka, a najviše je u funkciji prezentacije gospodarstva, kulture i politike određene društvene zajednice (grada, županije, države – slobodna definicija autora o jedinoj funkciji i ulozi natjecateljskog sporta).

SAM IZVOR, DAKLE „BAZIČNOST“, TEMELJI KRETNIH OBRAZACA, nalaze se u PRIRODNIM NEKONVENCIONALNIM GIBANJIMA LJUDSKOG TIJELA, proizašlim iz biološke potrebe čovjeka za kretanjem, igrom, borbom i estetskim doživljajem, što sam pisao u prethodnoj kolumni.

I tako, PRIRODNI OBLICI KRETANJA ČOVJEKA su (da nabrojim jedan dio njih npr.): Puzanja, kotrljanja, hodanja, trčanja, poskoci, skokovi, preskoci, naskoci, saskoci, provlačenja, obilaženja, nošenja, vučenja, potiskivanja, bacanja, hvatanja, ciljanja, gađanja, udaranja, plutanje, ronjenje, penjanje, kretanje na ledu i snijegu, žongliranja raznim rekvizitima). TO SU BAZIČNE AKTIVNOSTI U SPORTU - TEMELJNE KRETNE STRUKTURE, koje su ugrađene u sve sportske aktivnosti, u većoj ili manjoj mjeri. Ovisno o kojem sportu se radi.

Ovaj tekst, napisan je u cilju OSVJEŠĆIVANJA OSOBNOG IZBORA „TJELOVJEŽBENE“ AKTIVNOSTI. To osvješćivanje nam daje smjer prema - ŠTO i KAKO vježbati (koristiti prirodne oblike kretnih struktura). O načinu korištenja prirodnih oblika kretanja -„tjelovježbe“ (vježbe disanja, kako hodati, kako trčati, kako oblikovati svoje tijelo, uloga znojenja potaknuta „tjelovježbom“, samokontrola opterećenja u vježbanju, itd.), pisati ću u slijedećem nastavku.

Pripremio: Zdravko Bajzek, prof. - Kancho